Zadužnica kao instrument naplate u praksi: Vodič za vjerovnike
Zadužnica je jedan od najsnažnijih instrumenata koji vjerovnik može imati u rukama kad dođe do problema s naplatom. Iako se često doživljava kao formalni dodatak ugovoru, njezina pravna snaga dolazi do izražaja upravo u trenutku kada dužnik prestane ispunjavati svoje obveze.
Kako bi zadužnica doista ispunila svoju svrhu, mora biti pravilno ispunjena i aktivirana na ispravan način. Upravo zato je važno razumjeti na koji način funkcionira naplata putem zadužnice i koje su najčešće pogreške u praksi.
Što je zadužnica
Zadužnica je privatna isprava kojom dužnik daje suglasnost vjerovniku da, ako ne ispuni svoje obveze iz ugovora, može izravno naplatiti dugovani iznos. Dužnik je potpisuje, a ovjerava javni bilježnik.
Uz zadužnicu, u poslovnoj praksi sve se češće koristi i bjanko zadužnica kao sredstvo osiguranja novčanih potraživanja.
Bjanko zadužnica je također privatna isprava ovjerena kod javnog bilježnika, ali s jednom važnom razlikom: u trenutku potpisivanja se ne upisuje točan iznos duga, a ponekad ni točan vjerovnik. Dužnik njome daje dopuštenje da se, kada nastane dug, vjerovnik može izravno naplatiti s njegovih bankovnih računa - i to do iznosa koji će se naknadno odrediti i upisati.
Kako znati je li zadužnica ispravna za naplatu
Prvi korak je provjera ima li zadužnica sve potrebne elemente kako bi bila provediva:
- Broj ovjere
- Podatke o dužniku
- Podatke o vjerovniku
- Iznos tražbine vjerovnika
- Izjavu dužnika o suglasnosti za zapljenu i prijenos novca radi naplate tražbine
U slučaju bjanko zadužnice, prilikom podnošenja na naplatu, obavezno moraju biti upisani:
- Iznos koji se želi naplatiti
- Naziv i OIB vjerovnika
- Datum početka obračuna i visina zatezne kamate
Jedna od najčešćih pogrešaka je izostavljanje iznosa duga na zadužnici u polju 3. Vjerovnici nerijetko upisuju samo iznos do kojeg se zadužnica izdaje (u polje 1 obrasca bjanko zadužnice), misleći da je to dovoljno. Međutim, potrebno je navesti iznos potraživanja (u polju 3).
Na primjer, ako je zadužnica izdana na iznos "do 10.000 EUR", u trenutku pokretanja ovrhe mora biti upisan iznos duga u polju 3. obrasca bjanko zadužnice, koji može biti manji od 10.000 EUR ili jednak tom iznosu, ali ne smije biti viši.
Smije li se zadužnica naknadno mijenjati
Ne smije – jednom uneseni podatci ne smiju se naknadno prepravljati, čak ni sitne korekcije. Takva zadužnica nije podobna za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima u Fini.
Kada se i kako obračunava kamata
Fina kamate obračunava samo ako su u zadužnici navedeni:
- Točan datum od kojeg kamate teku
- Visina kamatne stope
U pravilu se primjenjuje zakonska zatezna kamata, pri čemu se upisuje stopa ovisno o tome je li potrebno obračunati kamatu koja se primjenjuje između trgovaca ili nižu kamatnu stopu ako se radi o netrgovcu.
Kod bjanko zadužnica, može se naplatiti samo iznos koji je naveden u zadužnici uvećan za zatezne kamate, ako su one naznačene.
Zašto je zahtjev za izravnu naplatu ključan
Zadužnici se obavezno prilaže Zahtjev za izravnu naplatu, bez kojeg Fina ne može provesti postupak izravne naplate.
Zahtjev mora sadržavati:
- Broj ovjere zadužnice, ime i prezime javnog bilježnika, datum i mjesto ovjere zadužnice, datum izdavanja zadužnice
- Točne podatke o vjerovniku i dužniku (naziv, OIB)
- Broj računa u čiju će se korist naplatiti dug iz zadužnice
- Naznaka traži li se naplata u cijelosti ili djelomično (ako se traži djelomično potrebno je dostaviti specifikaciju iznosa koji se traži)
- Potpis podnositelja zahtjeva
Može li se zadužnica koristiti više puta
Da, može – sve dok ukupno naplaćeni iznos ne premaši iznos naveden u zadužnici.
Primjerice, ako ste prethodno naplatili 4.000 EUR od ukupno 10.000 EUR na koji je zadužnica izdana, zadužnica se i dalje može koristiti za preostalih 6.000 EUR.
Važno je napomenuti da se svaki dodatni Zahtjev za izravnu naplatu po istoj zadužnici vodi kao zasebna tražbina, s vlastitim redoslijedom u Očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje.
Što ako na računu nema dovoljno sredstava
Ako na računu dužnika nema dovoljno novca, Fina izdaje nalog za blokadu računa. U slučaju da je dužnik već u blokadi, zadužnica se upisuje u Očevidnik i čeka naplatu prema redoslijedu zaprimanja. To znači da će vaša tražbina biti podmirena tek nakon što se isplate svi ranije evidentirani dugovi koji su već u redoslijedu u Očevidniku.
Iz podataka o redoslijedu naplate u Očevidniku možete saznati važnu informaciju – iznos blokade po dugovima koji su evidentirani prije vaše zadužnice.
Na temelju toga možete procijeniti isplati li se čekati naplatu zadužnice prema redoslijedu ili je bolje pokušati naplatiti potraživanje na drugi način, odnosno na drugom predmetu ovrhe.
Ima li dužnik pravo na žalbu
Fina ne odlučuje o osnovanosti duga, već isključivo provodi naplatu. Ako dužnik smatra da je dug zastario, da je iznos pogrešan ili da je obveza već podmirena, može pokrenuti postupak pred sudom.
Rok zastare ovisi o tome kada i u kojem je obliku zadužnica sastavljena:
- 5 godina - ako je riječ o zadužnici sastavljenoj prije 1. siječnja 2011. godine, kao i o zadužnici na kojoj je dužnik samo ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika, a nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta
- 10 godina - ako je zadužnica sastavljena kao javnobilježnički akt i to pod uvjetom da u tom roku vjerovnik nije ništa poduzimao u vezi naplate tražbine
Od trenutka kada Fina zaprimi zadužnicu, počinje teći rok od 60 dana u kojem dužnik može podnijeti sudu prijedlog za obustavu naplate, ako za to postoje pravni razlozi.
U tom razdoblju Fina će provesti ovrhu na teret računa dužnika i zaplijeniti (rezervirati) potreban iznos za naplatu, ali neće prenijeti sredstva vjerovniku dok ne prođe rok od 60 dana.
Zaključak
Zadužnica je najjednostavniji i za vjerovnika vrlo praktičan instrument provedbe prisilne naplate svog potraživanja. No potrebno je voditi računa o formalnim preduvjetima – Fini trebate dostaviti zadužnicu i Zahtjev za izravnu naplatu, pravilno upisati podatke i platiti zakonski propisan predujam za provedbu osnove za plaćanje.
Iako je riječ o jednostavnom instrumentu, kao i u svakom drugom postupku ovrhe, ključno je hoće li na računima dužnika biti sredstava za naplatu ili ne.